Zabava / Portret
Pen

Jednostavno talentovan

Iako je dugo važio za lošeg holivudskog dečka, Šon Pen je priznat kao jedan od najvećih glumačkih talenata svoje generacije. Dvostruki Oskarovac za sobom ima dva braka, dvoje dece i režiju dva filma u kojima mu je vodeći glumac idol njegovog detinjstva, Džek Nikolson

Piše: Slavica Pejković Foto: Press

Glumac izrazite ekspresivnosti i moćnog talenta, osim odličnih kritika za svoju glumu najviše medijske pažnje privukao je svojim kontroverznim, burnim privatnim životom i veoma jasnim političkim stavovima.
Poslednja stvar u koju možemo da poverujemo je činjenica da je Šon Pen zapravo stidljiv muškarac. Postoji priča da nikad nije išao na zabave gde nije bilo alkohola. Umeo je da se provodi, ali se jednostavno nije osećao komotno. Nije društven, često je brutalno arogantan. Anonimnost je za Pena veoma dragocena, ali svestan je da je ima sve manje. Nije želeo slavu u kojoj svako na nju polaže pravo! Ali to nije samo pitanje slavnih, to je pitanje izgubljenih identiteta običnih ljudi. Misli da publika nije uvek u stanju da proceni laž, ali nepogrešivo zna da prepozna istinu. To je ključni faktor po kome bira film, bilo da je istina u karakteru ili priči. Gluma je jedna humana stvar, dok za politiku to baš i nije siguran. Često igra složene karaktere, sklone nasilju ali koji sa sobom nose pomenutu istinu. Njemu, sa veoma razvijenom emocionalnom inteligencijom, nije problem da se identifikuje sa karakterom.

Mladost u Holivudu
Potiče iz glumačke porodice. Otac Lio Pen glumac i reditelj, majka Ajlin takođe. Rođen je u Kaliforniji, 17.avgusta 1960. godine, na isti dan kad i njegov glumački idol De Niro. Odrastao je u Santa Moniki, u susedstvu sa takođe budućim slavnim glumcima, sinovima slavnog Martina Šina, Emilijom Estevezom i Čarlijem Šinom. U detinjstvu su ovi dečaci mnogo vremena posvećivali snimanju filmova sa kamerom Super-8. Iako je želeo da studira prava, strastveni interes za film, a posebno za režiju vodio je Pena ka svetu glume. Napustio je koledž i pridružio se pozorištu Los Angeles Repertory Theater. Posle televizijskog debija u 19. godini, preselio se u Njujork gde je zaigrao na Brodveju u predstavi Heartland pre nego što je 1981. godine godine imao svoj filmski debi pored Toma Kruza i Oskarovca Timotija Hatona u drami Taps.
Uloga koja je preokrenula njegovu karijeru došla je već naredne godine kad je igrao Džefa Spikolija u tinejdžerskoj komediji Fast Times at Ridgemont High.

Imidž lošeg dečka
I dok njegovi filmovi nisu imali gotovo nikakvu zaradu, kritičari su naslutili dubinu njegovog talenta. Preokret u karijeri nastao je kad je 1985. godine odigrao lik vladinog agenta, zavisnika od droge u političkom trileru Džona Šlezingera The Falcon and the Snowman i zaradio najbolje kritike. Ipak, njegova gluma gotovo se izgubila u medijskom cirkusu koji je okruživao javnu romansu sa pop pevačicom Madonom koja je kulminirala venčanjem. Pen je zaradio novu perspektivu slave, a njegov vrući temperament došao je do izražaja i u drugi plan stavio glumu. Ipak njihov turbulentan četvorogodišnji brak iznedrio je i jedan film, mračni Shanghai Surprise (1986), ali i gomilu tabloidnih naslova. Penov imidž lošeg dečka samo se uvećavao kroz kontinuiranu neljubaznost prema agresivnim paparacima , pa je 1987. proveo 34 dana u zatvoru zbog nokautiranja najupornijeg od njih. Od Madone se razveo 1989. godine.

Karijera
Dve godine posle odličnih kritika za ulogu u filmu Casualties of War (1989), Pen je 1991. inspirisan pesmom Highway Patrolman svog prijatelja Brusa Springstina napisao i režirao film The Indian Runner. Film je prošao sasvim nezapaženo.
Iako je najavljivao da će da napusti glumu, Pen se vratio pred kamere 1993. godine i fenomenalno odigrao korumpiranog advokata, zavisnika od kokaina pored Al Paćina u trileru Brajana De Palme, Carlito's Way i zaslužio svoje prve nominacije za Oskara i Zlatni Globus. Uprkos želji da se usredsredi na režiju, ponovo je zaigrao na velikom platnu ulogu osuđenika na smrt u filmu Tima Robinsa Dead Man Walking. Film je zaradio Oskara, a Pen ponovo nominaciju za Zlatni Globus, ali i nagradu nezavisnih umetnika Independent Spirit Award. Publika ga je odlično primila a distributeri su zadovoljno trljali ruke: širom sveta zaradili su preko 80 miliona. Iste godine, napisao je i režirao The Crossing Guard, mračnu dramu u kojoj je naslovnu ulogu zaigrao njegov idol Džek Nikolson. Film je dobio izuzetno pozitivne kritike i nominaciju Anđelike Hjuston za Zlatni globus. Zatim je sledila uloga patološki ljubomornog muža u filmu Nika Kasavetisa She's So Lovely (1997), gde je pored Travolte glumila i Penova tadašnja druga žena, Robin Rajt. Zanimljivo je da je Pen bio i izvršni producent, osvojio nagradu u Kanu za najboljeg glumca, ali film nije privukao širu pažnju publike.
Pen se pojavio u još dva filma u 1997. godini, loše primljenom filmu Olivera Stona U-Turn i akcionom trileru sa Majklom Daglasom The Game. U filmu In Hurlyburly (1998) Pen je posle deset godina reprizirao ulogu koju je igrao u pozorištu u Los Anđelesu. Iste te godine igrao je i u dobro urađenoj ratnoj drami iz Drugog svetskog rata režisera Terensa Malika, The Thin Red Line.

Uzlet
Nepredvidivi Pen sistematski je osvajao Holivud, posebno kad je dobio nominaciju za Oskara za najboljeg glumca u filmu Vudija Alena Sweet and Lowdown, u totalno drugačijoj, kompleksnoj ulozi džez gitariste. Već 2000. godine glumio je u romantičnom ostvarenju Up in the Villa sa Kristen Skot Tomas, kao i filmu The Weight of Water. U njegovom trećom rediteljskom zahvatu, trileru The Pledge ponovo je saraživao sa Džekom Nikolsonom i suprugom Robin. A onda je 2002. godine zaigrao sa slavnom Mišel Fajfer u filmu I Am Sam, i maestralno odigrao ulogu mentalno oštećenog muškarca koji se bori da povrati strarateljstvo nad njihovom ćerkom. Za tu ulogu dobio je svoju treću nominaciju za Oskara. Sledeće godine zaigrao je u Istvudovoj drami Mystic River, za koju je konačno i dobio Oskara. Kasnije je odigrao ulogu Vilija Starka u filmu All the King's Men, karakter isnpirisan likom guvernera Luizijane Hjua Longa, a onda i režirao Into the Wild (2007), istinitu priču o mladom čoveku koji je živeo u ruralnoj Aljaski.

Drugi Oskar za Milk
Pen je osvojio drugog Oskara za najboljeg glumca za maestralno iznesen portert Harvija Milka, prvog političara koji je javno priznao svoju seksualnu orijentaciju u filmu Milk (2008). Film je dobio 6 nominacija za Oskara, a režirao ga je američki scenarista i reditelj Gas Van Sent.
Epizodu je imao u Malikovom filmu Tree of Life (2011), a te iste godine igrao je u drami nezavisne produkcije This Must Be the Place bivšu rok zvezdu u potrazi za nacističkim generalom kako bi osvetio oca.
Zablistao je u ulozi ozloglašenog kriminalca Majkija Koena u ostvarenju Gangster Squad (2013), u kojem pripadnika policije igra Rajan Gosling. 2014. godine odagrao je malu epizodu u filmu The Secret Life of Walter Mitty, a fenomenalni glumački sled zaokružio je zajedno sa Havijerom Bardemom, akcionom dramom iz ove godine The Gunman.

Privatni život
Pen je bio u braku sa zvezdom tv serije House of Cards, Robin Rajt, sa kojom se oženio 1996, i sa kojom ima dvoje dece, ćerku Dilan i sina Hopera. Razveli su se 2010. Prošle godine započeo je vezu sa Oskarovkom, jednom od najlepših glumica na svetu, Šarliz Teron. Iako je bilo najavljivano i venčanje, a njihova romansa neprekidno zauzimala naslovne strane svetskih magazina, iznenada je i prekinuta. Pen trenutno vida rane sa mladim filmskim nadama. Jedna od trenutno zadovoljnih je Minka Keli, sa kojom je Pen proslavio njen 35. rođendan.

Zabava / Portret
Spejsi

Hladni dodir arogancije

Garsija

Romantični idealista

Kk

Jedinstvena KK

Helen

Britanski dragulj

Loren

Grandiozna lepota