Kao i većina evropskih zemalja, tako i
Srbija boluje od bele kuge, bolesti sve manjeg rađanja dece.
Deklarativno svi su za to da žene rađaju više. Ali, da bi do toga došlo,
moraju da se ispune neki društveni uslovi, među njima i to da žene budu
– žive. Jer, bar 500 žena umre svake godine u Srbiji od raka grlića
materice. I 1.250 žena u Srbiji oboli od tog raka, raka koji spada u
najizlečivije u svojoj vrsti i raka koji može da spreči vakcina. Kao što
sasvim pouzdano, taj rak, može da se registruje u njegovoj ranoj fazi,
testom koji postoji već 75 godina i zove se Papanikolau, odnosno Papa
test. Sve su to brojke koje bi morale dovoljno da kažu muškarcima,
ženama i nadležnima.
Muškarcima zato što su oni u 95 odsto slučajeva prenosioci HPV virusa
(Humani papiloma virus), koji izaziva rak grlića materice. Protiv
infekcija, izazvanih ovim virusom, u Americi se primenjuje vakcina već
deset godina. U Evropi je vakcina prisutna u 19 zemalja, godinu dana
kraće. Vakcina je predviđena za devojčice i dečake stare od 11 do 14
godina, odnosno za populaciju dece koja još nije stupila u seksualne
odnose. Vakcina je bezbedna i efikasna. Ali, još nije obavezna, iako rak
grlića materice i u Evropi odnosi veliki broj ženskih života. Zato
muškarci ne bi smeli da ovu bolest tretiraju kao samo žensku,
kao što bi morali da budu svesni brojki u koje se mogu upisati njihove
žene, ćerke, sestre, drugarice... Naročito tamo gde na svakom ćošku ne
postoji ginekološka ordinacija, dom zdravlja, bolnica. Van gradova. U
selima. Tamo gde žene moraju da mole da budu odvedene kod lekara ili kod
lekara idu tek kad se razbole.
Ženama zato što njihovi životi nisu jeftina i ponovljiva roba. Zato što
ne smeju da zaboravljaju na sebe sve dok nije prekasno. Zato što moraju
da misle na svoje ćerke i sinove, jer životi budućih žena od toga
zavise. Zato što ne smete da dozvolite da budete same sebi nevažne
onoliko koliko drugima možete biti manje bitne sve dok se ne pokrene
pitanje bele kuge, nerađanja. Žene nisu na ovom svetu samo da bi rađale,
a rađati se može i posle operacije raka grlića materice. Životi žena
su, i bez rađanja, važni koliko i muški. Zato je blagovremeni i redovni
odlazak kod ginekologa nešto što ne sme da bude sramota, stvar koja se
odlaže, već pitanje života i smrti.
Nadležnima zato što vlast, ma kako se zvala i prezivala, mora da bude
svesna da bez živih žena neće biti žive države. Neće biti majki, neće
biti dece, neće biti dovoljnog broja poreskih obveznika koji će
izdržavati one koji više ne mogu da rade. Ako baš moramo decu i tako da
gledamo. Zato vlast mora da se pozabavi time da joj žene ne umiru tek
tako. Da organizuje mrežu lekara, da zove, poziva, da obaveže žene da se
pregledaju. Da se bavi preventivom koja je mnogo jeftinija od lečenja i
sahranjivanja žena. Da razmisli o vakcini koja je sada mnogim ženama i
muškarcima u Srbiji nedostupna zbog njene cene. Nema te vakcine koja bi
mogla da bude skuplja od života majki i ljudskih bića zvanih – žene.
Ja sam rak grlića materice preživela samo zato što su mi ga na vreme
našli. I dvoje dece nakon lečenja rodila. Dala sam Bogu božje i caru
carevo. Zato sad očekujem da carevi vrate dug i pobrinu se za sve ostale žene.
Komentari (0)