Cvetni, aldehidni, orijentalni, citrusni, gurmanski, drvenasti, voćni, aromatični... Volimo ih jer su komadić luksuza, ali i odraz karaktera, ličnog stila i raspoloženja. Nekoliko kapi omiljenog parfema vraćaju nam potrebnu energiju i čine da se osećamo glamurozno i samouvereno
Od prastarog spaljivanja opojnog cveća, začina i smola u čast bogova, pa do luksuza i raznolikosti savremenih parfemskih kompozicija, mirisi su oduvek igrali bitnu ulogu u životu ljudi. Pionirima današnjih parfema smatraju se Arapi. Oni su usavršili tehniku destilacije i utrli put proizvodnji mirisa u tečnom stanju.
Od drevnih aroma do modernih bočica
Savremeni parfem stvoren je 1370. godine. Eau de Hongrie (Mađarska voda)
bila je mešavina esencijalnih ulja ruzmarina i lavande, i prvi evropski
parfem s alkoholnom osnovom. Napravljen je za mađarsku kraljicu
Eržebet, da je ulepša i podmladi. Dolaskom na francuski presto, Katarina
Mediči u 16. veku u Pariz prenosi svoju zbirku parfema. Njen lični
parfimer Rene le Florenten, ostvara butik mirisa u Ulici Pont o Šanž, u
blizini mosta koji je dugo potom važio za stecište pariskih parfimera.
Verovalo se da miris ima pročišćujuću moć i u to vreme koncept čistog
imao je drugačije značenje od današnjeg. Parfem je, takoreći, služio kao zaštitna maska,
pa je morao da bude težak i intenzivan. Sredinom 18. veka menja se
percepcija mirisa. Političke promene i Francusku revoluciju pratili su
nežni, cvetni mirisi ljubičice, đurđevka, lavande i ruže. Kolonjska
voda, pristigla iz Nemačke, postaje veoma popularna i svojom finom
kombinacijom limuna, bergamota i pomorandže potpuno osvaja duh tog
vremena.
Do kraja 19. veka, parfemi su izrađivani isključivo od prirodnih
sirovina i kao takvi bili su nepristupačni širim narodnim masama. Tek u
20. veku skupi sastojci postepeno su zamenjeni veštačkim aromama, što je
otvorilo vrata maštovitom eksperimentisanju i masovnoj proizvodnji
dizajnerskih mirisa. Parfem najzad dobija ime, a bočica postaje
svojevrstan način komunikacije.
Umetnost pravljenja
Većina parfema sastoji se od mirisnih supstanci, alkohola i vode.
Aromatične komponente se mešaju u odgovarajućem odnosu, oslobađaju u
rastvoru visokoprocentnog alkohola i obogaćuju vodom. Alkohol je bitan
iz dva razloga. Prvo da bi koža upila parfem, a zatim i da bi se miris
raspršio u vazduhu. Danas svaki kreator na raspolaganju ima oko tri
hiljade veštačkih i nekoliko stotina prirodnih mirisnih sastojaka. U
građenju samog mirisa može da učestvuje i do stotinu različitih
komponenti.
Poput reči i poezije, parfemi nose ideju i određenu poruku. Stoga je
proces njihovog stvaranja mnogo složeniji i ne može se poistovetiti tek
sa pukim mešanjem sastojaka. Iskusni parfimeri na samom početku obično
imaju viziju kreaciju kojoj teže. Ipak, razvojni proces obuhvata merenje
i testiranje, pronalaženje formula i neprestano eksperimentisanje kako
bi se dobio zaista poseban parfem - klasik (grand classique), koji će
bez obzira na modne trendove, na tržištu opstati godinama. U toj borbi
kreatora sa svojom tvorevinom, unutrašnja maštovitost i genijalnosti
biti su koliko i samo znanje.
U fascinatno velikoj ponudi parfema kakvu poznajemo danas, definitivno je najveći izazov nanjušiti onaj miris koji nam prija i s kojim se osećamo sigurno i opušteno. A pošto ga otkrijemo, važno je da ga nosimo na najbolji mogući način.
Testiranje
Razlike u prirodnoj kiselosti kože utiču na to da jedna ista kombinacija
na različitim osobama ostavlja potpuno drugačiji mirisni trag. Uz to,
stil života, svakodnevne navike i režim ishrane značajno menjaju način
na koji se određeni miris razvija na telu. Zato ga uvek treba testirati
na svojoj koži.
Pritom, bitno je da je koža čista (krema za ruke, losion i slični
proizvodi mogu izmeniti mirisnu strukturu). Takođe, pošto se parfem
naprska, treba sačekati nekoliko sekundi da se miris oslobodi i alkohol
ispari, pa tek onda omirisati. U protivnom, alkohol će uticati na našu
percepciju i doživljaj neće biti verodostojan.
Gde i kako se nanosi?
Parfem se po pravilu nanosi na kožu, od glave do pete, i to na dobro
prokrvljena mesta: slepoočnice, zonu iza ušiju, vrat, zglob na ruci,
prevoj lakta, iza kolena. Ovim uobičajenim tačkama parfemski stručnjaci
dodaju još jednu: potiljak, odnosno zadnju stranu vrata. Na ovaj način,
pri svakom pokretu glave emitovaćete intenzivan mirisni potpis.
Kada se oblačite, parfem prvo nanesite na golo i čisto telo. Ako ste tip
osobe koja satima stoji ispred ormara, ovaj ritual pomoći će vam da se
brže odlučite šta ćete obući. Miris birate u skladu sa trenutnim
raspoloženjem, a garderobu potom u skladu sa mirisom.
Pri nanošenju parfema ne treba preterivati. Neka vas mirisni oblak
nenametljivo obavije, kako ne bi gušio ni vas, a ni okolinu. Na ovo
posebno treba obratiti pažnju prilikom duže upotrebe istog parfema, jer
se čulo vremenom navikne na note i više ga ne oseća. Zato je parfeme
preporučljivo menjati i u određenom vremenskom periodu koristiti
nekoliko bočica naizmenično. Ako ste ipak verni samo jednom, povremeno
odmorite nos i napravite pauzu od nekoliko dana.
Jačina i postojanost
U zavisnosti od načina nanošenja, intenzitet svakog parfema u izvesnoj
meri može se menjati. Blagim utrljavanjem u kožu, miris postaje manje
osetan, dok se direktnim prskanjem postiže pun intenzitet.
Kod nekih ljudi parfem brže isparava. Koža ne može da ga zadrži i vrlo
brzo nestane. Ovaj problem donekle može da se reši češćim nanošenjem,
potom takozvanim slojevima (uklapanjem dezodoransa, losiona za telo i parfema istog brenda) ili upotrebom koncentrata.
Trajnost se osigurava i naknadnim prskanjem kose, sa razdaljine od
najmanje dvadesetak centimetara. Toplota kože ubrzava isparavanje, pa se
miris duže zadržava u vlasima i tkanini. Ipak, treba znati da masnoća
kose i temena može da promeni strukturu mirisa, pa se ovo ne preporučuje
ako kosa nije čista. Takođe, na osetljivim materijalima poput krzna,
satena i svile mogu ostati mrlje od parfema, zato morate da budete
obazrivi. Ukoliko volite mirišljave kreme, a želite da izbegnete
kupovinu skupih parfemisanih losiona, kremi koju inače koristite
povremeno dodajte kap-dve omiljenog mirisa. Ritual opuštanja u
mirišljavoj kupki, takođe možete da oplemenite mirisom koji volite.
Ponekad parfem miriše drugačije. Kada je vazduh topliji i vlažniji,
miris postaje intenzivniji i jači u poređenju s onim po suvom i hladnom
vremenu. Kada se znojimo, više se meša sa ličnim mirisom i telesnim
promenama. Ovo treba imati u vidu prilikom izbora lakših i težih
kompozicija u različitim situacijama i godišnjim dobima. Parfimeri
preporučuju da se tokom leta uglavnom koriste toaletna voda i
osvežavajući sprejevi, dok zimi možemo da uživamo u oporim mirisnim
kompozicijama parfemskih voda.
Način čuvanja i još ponešto...
Parfemi se brzo kvare na toploti, vlažnosti i suncu. U proseku, tri do
šest meseci nakon otvaranja bočice, alkohol i aldehidi, osnovni sastojci
većine parfema, počinju da isparavaju. Usled toga, parfem gubi
ravnotežu, menja strukturu i dobija neprijatan miris. Zato ih treba
čuvati čvrsto zatvorene, na hladnom i mračnom mestu, u originalnoj
kutiji. Pojedini parfemski znalci čak smatraju da je toaletnu i
parfemsku vodu najbolje držati u frižideru.
Poslednjih godina zapažen je porast ljudi koji su alergični na mirise.
Ovo se ne odnosi samo na veštačke supstance, već i na prirodne arome. U
neželjene reakcije spadaju vrtoglavice, ubrzan rad srca, teškoće u
disanju, mučnine, svrab, fleke i plikovi. Dermatološki testiran i
bezbedan proizvod znači da su komponente koje mogu izazvati alergijske
reakcije neutralisane drugim supstancama. Ako imate osetljivu kožu,
budite oprezni prilikom isprobavanja novog parfema i u velikom luku
zaobilazite kopije kojih je na našem tržištu, nažalost, prilično mnogo.
Kvalitetan parfem ima svoju cenu i ona je opravdana.
Komentari (0)