Za sebe skromno kaže da je ništa više do bloger, strastveni ljubitelj parfema o kojima uživa da piše. Ipak, svojim tekstovima, interaktivnim predavanjima i načinom na koji doživljava i interpretira mirise, Zagrepčanin Juraj Sotošek Rihtarec uspeo je da zaintrigira mnoge parfemske kritičare
Juraj Sotošek Rihtarec, autor bloga BL'eauOG, trenutno živi i studira u Parizu, a nedavno je na samo 24 časa posetio Beograd. Bilo je više nego prijatno razgovarati sa njim o kulturi i istoriji mirisa, modernoj parfemskoj industriji i novom shvatanju parfema kao osme umetnosti.
Kada i zahvaljujući kome ste počeli da se interesujete za parfeme?
Tokom studija beskrajno sam voleo da posećujem parfimerije i isprobavam
različite parfeme. Upravo tada sam pokrenuo i svoj blog, koji sam
simbolično nazvao BL'eauOG. Pisao sam o raznim mirisima, a oni
najneobičniji bili su dovoljni da se potpuno zaludim svetom parfema.
Tako je pisanje bloga za mene postalo jedno opuštajuće iskustvo.
Istinski polet doživeo sam na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, kada
sam upoznao profesora i svog tadašnjeg mentora, Zorana Kurelića. On me
je zapravo uveo u svet različitih mirisa - niche parfema, koji
se prave u manjim serijama i nisu komercijalni poput onih
konvencionalnih. To novo otkriće dalo mi je impuls da se zanimam za
parfeme na drugačiji način. Shvatio sam da mirise mogu da povežem sa
svim onim što sam učio, različitim socijalnim teorijama i umetničkim
pravcima.
Vaša predstavljanja parfema kroz
epohe i umetnost naišla su na odličan prijem među velikim imenima u
ovoj oblasti. Koliko vam je blog pomogao da uđete u neobičan parfemski
svet?
Maksimalno! Blog je bio moja ulaznica u taj i dalje ekskluzivan, potpuno
zatvoren krug. Pružio mi je mogućnost da upoznam većinu danas
najcenjenijih parfimera i vidim kako zaista teče proces nastanka jednog
parfema. Posebno sam ponosan na činjenicu da sam kao autor BL'eauOG-a bio pozvan da u okviru globalnog projekta TEDx održim govor na temu Parfem kao umetnost.
Koliko se današnji koncept nastanka parfema izmenio u odnosu na neke ranije epohe?
U prošlosti, parfemi su bili ekskluziva koja se graničila sa umetnošću.
Ponajviše zbog prirodnih sastojaka koje je danas gotovo nemoguće
koristiti jer su zabranjeni. Uz to, parfemi su u prošlosti za mnoge bili
i prilično nedostupni. Sa globalizacijom, brojni brendovi počinju da
prodaju parfeme u drogerijama i na taj način gube na svojoj
ekskluzivnosti. Što više boravim u Parizu i što se više krećem u tim
krugovima, vidim koliko su parfemi danas postali puka komercijala.
Brojne kuće ih kreiraju sa idejom da ih što pre prodajum a ne da se
poput velikih klasika zadrže i traju decenijama.
Upravo od vas bio onda bilo zanimljivo čuti koje sve kriterijume treba da ispuni jedan kvalitetan parfem?
Kao prvo, da sadrži izuzetno dobre sastojke koji nisu jeftini. Postoje
parfemske kuće koje svoje parfimere šalju na put oko sveta kako bi
otkrili nove, prirodne esencije. Tako predano i istančano biranje
sastojaka opravdava i visoku cenu. Dakle, sastojci i kvalitetna
kompozicija, kreativnost, individualnost, originalnost... sve su to
karakteristike koje bi jedan dobar parfem objedinjeno morao da ima u
bočici.
Kao vrstan poznavalac parfema recite nam, kada kupujemo parfem, da li on bira nas ili mi njega?
Definitivno – mi biramo miris. On čeka negde skriven, na nekoj polici, a
mi ga tražimo dok ga ne nađemo. Duboko verujem da naše čulo mirisa
korespondira s našom individualnošću. Parfem biramo svojim karakterom, a
onda ga vezujemo uz nekoga ili nešto, uz bivše ljubavi ili određena
mesta.
Ljudi obično tragaju za
parfemima koji mirišu prijatno. Ipak, u niche svetu mirisa, za neka od
najinteresantnijih ostvarenja može se reći da su veoma neobična. Šta nam
poručuju takve kompozicije? Mora li parfem baš uvek da bude
opšteprivlačan?
Naravno da ne mora. U savremenom parfimerstvu izrodio se veliki broj
avangardnih ideja. Baziranje parfema na jednom molekulu, samo je jedan
od primera. Sve više parfimera teži da nas vrati našim korenima. Savršen
primer za to jeste parfem Secretions Magnifique niche brenda Etat Libre d'Orange.
Hrabrost da se taj parfem napravi, za mene predstavlja vrhunac modernog
parfimerstva. Reč je o korišćenju potpuno sintetičkih sastojaka kako bi
se kreirao najodbojniji i istovremeno najprirodniji miris koji postoji,
a to je miris znoja ili ljudskih izlučevina. Ja sam fasciniran tim
parfemom.
Koga od savremenih parfimera, takozvanih noseva, najviše cenite?
Geza Šen meni je jedan od najdražih parfimera i lično ga poznajem.
Izdvojio bih i Alberta Morilasa. On je tipični mainstream
(konvencionalni) parfimer, ali svaki parfem koji napravi postaje
apsolutni hit na tržištu. Zatim veliko poštovanje imam prema Ramonu
Monegalu, parfimeru iz Barselone. Od svih kreatora mirisa koje znam, on
je najstrastveniji. Jako je klasičan, koristi najskuplje sastojke,
bočice od bakelita i svaka njegova kreacija ima originalnu priču. Svojim
ponašanjem i ljubavlju prema radu, pripada parfemskoj aristokratiji.
Niste spomenuli nijednu ženu. Kako gledate na njihove mirisne kreacije?
Žena ima veoma malo i voleo bih da napišem jedan članak na tu temu.
Parfimerstvo je kao i politika, prilično muški posao. Ipak, tri žene
vrhunski parfimeri su Anik Menardo, Sofija Grojsman i Olivija Đakobeti.
Volim da kažem kako bi Olivija trebalo da uđe u Panteon besmrtnih jer su
njene kreacije među najlepšim na svetu. Nadam se da će joj se jednog
dana odati počast kao jednoj od najvećih u istoriji parfemske
industrije.
Prateći blog BL'eauOG, potajno želim da zavirim u vašu privatnu kolekciju mirisa. Koliko ih imate?
Pasionirano volim da isprobavam parfeme i na blogu često pišem o
novitetima pre nego što se pojave na tržištu. To je velika prednost
budući da trenutno živim u Parizu, gde pohađam master studije na
Sorboni. U Zagrebu, gde sakupljam parfeme, ne znam više ni gde da ih
držim jer oni zaslužuju posebno mesto. Uskoro planiram da renoviram stan
i napravim niše, mala udubljenja u zidu, pa da ih poređam kao na
izložbi. Za sada to izgleda neglamurozno, u kutijama i na pretrpanim
policama. Međutim, u poređenju sa haosom koji sam zatekao u kancelariji
kreativne direktorke kozmetičke kuće Guerlain, kod mene je i dalje sve u
redu. (Smeh)
Čula sam da negodujete kada vas u medijima nazivaju ekspertom ili teoretičarem parfema. Imate li uzore u poslu kojim se bavite?
Ekspert zvuči dosta pretenciozno, a pojam teoretičar parfema u svetu se
nigde ne koristi. Nešto najpribližnije bio bi termin kritičar. Inače,
pravim kritičarem parfema smatram Čendlera Bura, bivšeg kolumnistu
Njujork tajmsa i prvog kustosa olfaktivne umetnosti njujorškog Muzeja za
umetnost i dizajn (MAD). U svojim kolumnama, on je zvezdicama ocenjivao
parfem uz obrazloženje zašto je dobar ili ne. Takođe, spomenuo bih i
Luku Turina, autora nekoliko najprodavanijih knjiga o parfemima, koji o
njima piše na jedan vrlo kritičan način.
Komentari (0)