Iako je dugo važio za lošeg holivudskog dečka, Šon Pen je priznat kao jedan od najvećih glumačkih talenata svoje generacije. Dvostruki Oskarovac za sobom ima dva braka, dvoje dece i režiju dva filma u kojima mu je vodeći glumac idol njegovog detinjstva, Džek Nikolson
Glumac izrazite ekspresivnosti i moćnog
talenta, osim odličnih kritika za svoju glumu najviše medijske pažnje
privukao je svojim kontroverznim, burnim privatnim životom i veoma
jasnim političkim stavovima.
Poslednja stvar u koju možemo da poverujemo je činjenica da je Šon Pen
zapravo stidljiv muškarac. Postoji priča da nikad nije išao na zabave
gde nije bilo alkohola. Umeo je da se provodi, ali se jednostavno nije
osećao komotno. Nije društven, često je brutalno arogantan. Anonimnost
je za Pena veoma dragocena, ali svestan je da je ima sve manje. Nije
želeo slavu u kojoj svako na nju polaže pravo! Ali to nije samo pitanje
slavnih, to je pitanje izgubljenih identiteta običnih ljudi. Misli da
publika nije uvek u stanju da proceni laž, ali nepogrešivo zna da
prepozna istinu. To je ključni faktor po kome bira film, bilo da je
istina u karakteru ili priči. Gluma je jedna humana stvar, dok za
politiku to baš i nije siguran. Često igra složene karaktere, sklone
nasilju ali koji sa sobom nose pomenutu istinu. Njemu, sa veoma
razvijenom emocionalnom inteligencijom, nije problem da se identifikuje
sa karakterom.
Mladost u Holivudu
Potiče iz glumačke porodice. Otac Lio Pen glumac i reditelj, majka Ajlin
takođe. Rođen je u Kaliforniji, 17.avgusta 1960. godine, na isti dan
kad i njegov glumački idol De Niro. Odrastao je u Santa Moniki, u
susedstvu sa takođe budućim slavnim glumcima, sinovima slavnog Martina
Šina, Emilijom Estevezom i Čarlijem Šinom. U detinjstvu su ovi dečaci
mnogo vremena posvećivali snimanju filmova sa kamerom Super-8. Iako je
želeo da studira prava, strastveni interes za film, a posebno za režiju
vodio je Pena ka svetu glume. Napustio je koledž i pridružio se
pozorištu Los Angeles Repertory Theater. Posle televizijskog debija u 19. godini, preselio se u Njujork gde je zaigrao na Brodveju u predstavi Heartland pre nego što je 1981. godine godine imao svoj filmski debi pored Toma Kruza i Oskarovca Timotija Hatona u drami Taps.
Uloga koja je preokrenula njegovu karijeru došla je već naredne godine kad je igrao Džefa Spikolija u tinejdžerskoj komediji Fast Times at Ridgemont High.
Imidž lošeg dečka
I dok njegovi filmovi nisu imali gotovo nikakvu zaradu, kritičari su
naslutili dubinu njegovog talenta. Preokret u karijeri nastao je kad je
1985. godine odigrao lik vladinog agenta, zavisnika od droge u
političkom trileru Džona Šlezingera The Falcon and the Snowman i
zaradio najbolje kritike. Ipak, njegova gluma gotovo se izgubila u
medijskom cirkusu koji je okruživao javnu romansu sa pop pevačicom
Madonom koja je kulminirala venčanjem. Pen je zaradio novu perspektivu
slave, a njegov vrući temperament došao je do izražaja i u drugi plan
stavio glumu. Ipak njihov turbulentan četvorogodišnji brak iznedrio je i
jedan film, mračni Shanghai Surprise (1986), ali i gomilu tabloidnih naslova. Penov imidž lošeg dečka
samo se uvećavao kroz kontinuiranu neljubaznost prema agresivnim
paparacima , pa je 1987. proveo 34 dana u zatvoru zbog nokautiranja
najupornijeg od njih. Od Madone se razveo 1989. godine.
Karijera
Dve godine posle odličnih kritika za ulogu u filmu Casualties of War (1989), Pen je 1991. inspirisan pesmom Highway Patrolman svog prijatelja Brusa Springstina napisao i režirao film The Indian Runner. Film je prošao sasvim nezapaženo.
Iako je najavljivao da će da napusti glumu, Pen se vratio pred kamere
1993. godine i fenomenalno odigrao korumpiranog advokata, zavisnika od
kokaina pored Al Paćina u trileru Brajana De Palme, Carlito's Way
i zaslužio svoje prve nominacije za Oskara i Zlatni Globus. Uprkos
želji da se usredsredi na režiju, ponovo je zaigrao na velikom platnu
ulogu osuđenika na smrt u filmu Tima Robinsa Dead Man Walking. Film je zaradio Oskara, a Pen ponovo nominaciju za Zlatni Globus, ali i nagradu nezavisnih umetnika Independent Spirit Award.
Publika ga je odlično primila a distributeri su zadovoljno trljali
ruke: širom sveta zaradili su preko 80 miliona. Iste godine, napisao je i
režirao The Crossing Guard, mračnu dramu u kojoj je naslovnu
ulogu zaigrao njegov idol Džek Nikolson. Film je dobio izuzetno
pozitivne kritike i nominaciju Anđelike Hjuston za Zlatni globus. Zatim je sledila uloga patološki ljubomornog muža u filmu Nika Kasavetisa She's So Lovely
(1997), gde je pored Travolte glumila i Penova tadašnja druga žena,
Robin Rajt. Zanimljivo je da je Pen bio i izvršni producent, osvojio
nagradu u Kanu za najboljeg glumca, ali film nije privukao širu pažnju
publike.
Pen se pojavio u još dva filma u 1997. godini, loše primljenom filmu Olivera Stona U-Turn i akcionom trileru sa Majklom Daglasom The Game. U filmu In Hurlyburly
(1998) Pen je posle deset godina reprizirao ulogu koju je igrao u
pozorištu u Los Anđelesu. Iste te godine igrao je i u dobro urađenoj
ratnoj drami iz Drugog svetskog rata režisera Terensa Malika, The Thin Red Line.
Uzlet
Nepredvidivi Pen sistematski je osvajao Holivud, posebno kad je dobio
nominaciju za Oskara za najboljeg glumca u filmu Vudija Alena Sweet and Lowdown, u totalno drugačijoj, kompleksnoj ulozi džez gitariste. Već 2000. godine glumio je u romantičnom ostvarenju Up in the Villa sa Kristen Skot Tomas, kao i filmu The Weight of Water. U njegovom trećom rediteljskom zahvatu, trileru The Pledge ponovo je saraživao sa Džekom Nikolsonom i suprugom Robin. A onda je 2002. godine zaigrao sa slavnom Mišel Fajfer u filmu I Am Sam,
i maestralno odigrao ulogu mentalno oštećenog muškarca koji se bori da
povrati strarateljstvo nad njihovom ćerkom. Za tu ulogu dobio je svoju
treću nominaciju za Oskara. Sledeće godine zaigrao je u Istvudovoj drami
Mystic River, za koju je konačno i dobio Oskara. Kasnije je odigrao ulogu Vilija Starka u filmu All the King's Men, karakter isnpirisan likom guvernera Luizijane Hjua Longa, a onda i režirao Into the Wild (2007), istinitu priču o mladom čoveku koji je živeo u ruralnoj Aljaski.
Drugi Oskar za Milk
Pen je osvojio drugog Oskara za najboljeg glumca za maestralno iznesen
portert Harvija Milka, prvog političara koji je javno priznao svoju
seksualnu orijentaciju u filmu Milk (2008). Film je dobio 6 nominacija za Oskara, a režirao ga je američki scenarista i reditelj Gas Van Sent.
Epizodu je imao u Malikovom filmu Tree of Life (2011), a te iste godine igrao je u drami nezavisne produkcije This Must Be the Place bivšu rok zvezdu u potrazi za nacističkim generalom kako bi osvetio oca.
Zablistao je u ulozi ozloglašenog kriminalca Majkija Koena u ostvarenju Gangster Squad (2013), u kojem pripadnika policije igra Rajan Gosling. 2014. godine odagrao je malu epizodu u filmu The Secret Life of Walter Mitty, a fenomenalni glumački sled zaokružio je zajedno sa Havijerom Bardemom, akcionom dramom iz ove godine The Gunman.
Privatni život
Pen je bio u braku sa zvezdom tv serije House of Cards, Robin Rajt, sa
kojom se oženio 1996, i sa kojom ima dvoje dece, ćerku Dilan i sina
Hopera. Razveli su se 2010. Prošle godine započeo je vezu sa Oskarovkom,
jednom od najlepših glumica na svetu, Šarliz Teron. Iako je bilo
najavljivano i venčanje, a njihova romansa neprekidno zauzimala naslovne
strane svetskih magazina, iznenada je i prekinuta. Pen trenutno vida rane sa mladim filmskim nadama. Jedna od trenutno zadovoljnih je Minka Keli, sa kojom je Pen proslavio njen 35. rođendan.
Komentari (0)