Zabava / Portret
Helen

Britanski dragulj

Prošlo je gotovo 50 godina otkad je ulogom Kleopatre britanska glumica Helen Miren samouvereno zavladala pozorištem. Bio je to prvi korak talentovane devojke iz Nacionalnog teatra mladih na putu na kome je postala cenjena glumica, seks simbol iz senke, ali i dobitnica Oskara

Piše: Slavica Pejković Foto: Press

Bogat filmski i televizijski opus ove glumačke veličine uključuje kultne naslove poput Prime Suspect, Caligula, Excalibur, Calendar Girls, The Last Station, Shadowboxer, Elizabeth I i The Queen. Njen uspeh odvijao se usporeno, ali neprekidno. Helen je radila svakodnevno, od prvog dana kad je počela da glumi. Mnogo pre zasluženog Oskara (The Queen), za svoju briljantnu glumu, dobila je brojna priznanja i nagrade. Nikada nije bila preterano zainteresovana za holivudsku hiperprodukciju; tamo je snimila svega nekoliko filmova. Kaže da je čak i šezdesetih i sedamdesetih godina osećala u vazduhu otvorenu mizoginiju iz Holivuda. Danas je diskriminacija žena još gora. Glumica jednostavno mora da bude feministkinja. Radi se isključivo o pravu na jednakost., kaže Helen i ne krije ogorčenje zbog opskurnog, skoro vulgarnog vokabulara koji se koristi kad je lepota u pitanju. Pita se zar je moguće da lepota žene samo nago telo i ne zaslužuje složeniji jezik, promišljenije epitete... Sve što misli o šovinizmu i diskriminaciji u Holivudu izgovara na svakom mestu i pred svima koji žele da čuju. Ne podnosi prodor pornografije u sve pore društva i posebno kritikuje žene koje svojim privatnim video-materijalima kupuju kartu za slavu.

Postala je slavna iako nije bila među najlepšim glumicama. Iako je 26. jula proslavila 70. rođendan, nema nameru da se povlači. Neumorno leti sa scene na platno i ponovo na scenu, u karijeri koja dugo traje. Pozorišnu scenu je osvojila pre nego što je debitovala na filmu šezdesetih godina. Velika priznanja dobila je za glavnu ulogu u serijalu Prime Suspect kao i za portretisanje kraljice Elizabete Prve, ali i Druge, za koju je dobila Oskara. Na kraju godine čeka je premijera trilera Eye in the Sky u kome igra kolumnistkinju iz četrdesetih, Hedu Hoper. Helen ne pokazuje želju da uspori.

Oduvek je na svoj način bila buntovna. Bila je dobra, a želela je da bude loša devojka. Neustrašiva u eksperimentisanju ulogama, životom, ljubavima, bojom kose... Ne kaje se ni zbog jedne svoje životne odluke. Helen je dokaz da i zlatno doba žene, ako je prirodno, može biti lepo. Trudi se da od te tužne neminovnosti ipak pravi zabavu i živi je dokaz da samopouzdanje raste sa godinama.

Nekad sam mnogo više brinula o svom izgledu. Kad ste mladi i lepi, onda ste stalno nezadovoljni i paranoični. Godine vam obezbeđuju da usvojite stabilne prioritete i odbacite nepotrebna razmišljanja. Pokazujete da ste sa najlepšim delom svoje ličnosti prisutni i privlačni, izjavila je jednom prilikom. Tako su očigledno mislili i ljudi iz kompanije L'oréal kad su oktobra prošle godine angažovali Helen kao lice kampanje Perfect age. Posle glasina da joj je lice za kampanju fotošopirano, brend je pustio fotografije koje su pokazale njen prirodan izgled i lepotu.

Mladost
Rođena je u Londonu 1945. godine kao Ilijana Lidija Petrovna Mironova, u porodici violiniste u londonskoj filharmoniji, potomka ruske aristokratije (njegov otac bio je carski diplomata), Vasilija Petroviča Mironova i majke – Engleskinje Ketlin Rodžers. Kad je Helen imala 9 godina njen otac je zakonski promenio rusko prezime u Miren. U mladosti ju je privuklo pozorište, gde je još kao tinejdžerka u 13. godini glumila u amaterskoj predstavi Hamlet. Bila sam potpuno fascinirana tim delom. Odrasla sam bez televizora, nismo išli u bioskop, ali posle Hamleta, jedino što sam želela jeste da živim u svetu gde su takve , fenomenalne stvari moguće! seća se glumica svojih početaka.

Roditelji su je odvraćali od karijere glumice i umesto da krene u St. Bernard's High School, upisali su je u katolički internat. Međutim, jedan od nastavnika iz neprežaljene srednje škole regrutovao je talentovanu decu za National Youth Theatre i podržao Helen da dođe na audiciju za trupu. Tako je u 18. godini pristupila kompaniji. Na nagovor majke, otišla je u London na studije kako bi ipak imala neku stabilnu profesiju. Uprkos ruskim korenima, ne govori ruski, ali tečno govori francuski jezik.

Glumica koja obećava
Sa 20 godina Helen je već igrala Kleopatru u komadu Antony and Cleopatra iz 1965.godine. Njena gluma je bila tako dobra da je odmah dobila agenta, ali i mesto u pozorištu Royal Shakespeare Company. Počela je da glumi uloge seksualno izazovnih žena, kao na primer u komadu The Revenger's Tragedy. Takođe, odigrala je Kresidu, Lejdi Magbet... Te uloge, ali i nekoliko drugih, donele su joj titulu kraljice seksa na Stratfordu, etiketu koju je intimno prezirala.

Na filmu je počela da igra u filmskim verzijama pozorišnih komada. Onda se pojavila u filmu Caligula (1980), pored Pitera O' Tula i Malkolma Mekdauela, poznatom po snažnim i eksplicitnim scenama seksa i nasilja, zabranjenom za mlađe od 18 godina. Zarada je bila zanemarljiva, kritika ga je ocenila kao prikrivenu pornografiju. Naknadno je urađena nova montaža, pa je naredne godine ponovo pušten u bioskope.

Bolje se osećala u gangsterskom filmu iz 1979.godine The Long Good Friday koji je dobio velika priznanja. Taj kvalitet sledila je i sa ulogom u legendi o kralju Arturu Excalibur (1981) kad se zaljubila i zavolela Lijama Nisona. Kasnije je rekla da je za nju to bio najteži rastanak.
Ali njena prava uloga bila je u filmu Cal (1984) koji joj je doneo najvažnije filmske nagrade: festival u Kanu dodeljuje joj nagradu za najbolju glumicu, kao i priznanje britanske filmske akademije i televizijskih umetnosti. Već 1985. godine Helen igra u filmu White Nights reditelja Tejlora Hekforda sa kojim je uskoro počela da se viđa i mimo seta. U narednom periodu Miren se pojavila u prilično hvaljenom ostvarenju Mosquito Coast, a ubrzo u jednom još kvalitetnijem, apsolutnom favoritu kritike, filmu The Cook the Thief His Wife & Her Lover (1989).

Veliki preokret
Uloga koja je promenila sve bila je detektivka, inspektorka Džejn Tenison u televizijskom krimi serijalu Prime Suspect iz 1992. Serija je snimana do 2006, a za to vreme dobila je pet BAFTA nagrada, nekoliko nominacija za nagradu Emmy. Njen sjaj dominirao je i pozorišnom scenom (dobila Tony nominaciju za ulogu u komadu A Month in the Country), a onda je iznova bila veličanstvena u komadu Dance of Death, pored britanskog barda, ser Iana Mekelena.

Filmska karijera dobila je na zamahu, pa je tako već 1996. godine bila nominovana za Oskara za film The Madness of King George. Film joj je doneo novu nagradu u Kanu za najbolju glumicu, ali i još jednu BAFTA nagaradu. Nastavila je da igra u dobrim filmovima podržanim od strane kritike, uključujući britansku misteriju iz 2001. Gosford Park koji joj je doneo drugu nominaciju za Oskara, ali i priznanje – Zlatni Globus. Zatim je napravila iskorak i snimila televizijski film o holivudskoj glumici na zalasku karijere željnoj avanture, The Roman Spring of Mrs. Stone (2003) pored Olivijea Martineza. Tako kvalitetan rad primetila je i sama kraljica Elizabeta Druga, pa je Helen 2003. godine dobila odlikovanje britanske imperije, ekvivalent ordenu viteza.

Holivudska A-lista
Uloga kraljice Elizabete II iz 2007.godine u filmu The Queen donela joj je prvog Oskara, a zatim i Zlatni Globus za najbolju glumicu. Zatim je ponovo lako osvojila Globus i nagradu Emmy za ulogu kraljice Elizabete i u televizijskoj HBO produkciji. Jedina je glumica koja je odigrala obe uloge kraljice Elizabete. Na premijeri filma The Queen u Veneciji doživela je petominutne stajaće ovacije.

Već 2010. nominovana je za Oskara četvrti put, i to za ulogu u biografiji Lava Tolstoja The Last Station. Za tu ulogu dobila je prestižnu nagradu udruženja filmskih radnika. Vratila se ulozi kraljice Elizabete na Brodveju u komadu The Audience čiji je scenario napisao Piter Morgan, inače scenarista i za film The Queen. U junu ove godine već je dobila nagradu Toni za maestralnu glumu.

Privatan život
Iako je Helen stalno govorila da se nikad neće udati, ipak je 1997. godine, posle 11 godina zajedničkog života pristala da se uda za reditelja Hekforda. Žive na dva mesta, u Londonu i Los Anđelesu. Nije želela da rađa decu. Više od svega volela je svoju slobodu. Nije konfliktna osoba. Njeni muškarci bili su divni, imala je fenomenalne ljubavi. Ali kad bi shvatila da je dosadan, vulgaran, sebičan, arogantan, odlazila je... Učila je život od divnih muškaraca iz mnogo obostranih ljubavi. Misli da su oni jednostavno divna bića, čak iako u glavi imaju samo jedan cilj. “Ne smeta mi što su me smatrali seksepilnom, ali ja to živim na svoj način.Sve do danas obožavam seksualnost, ali kao umetnost. Zato Volim Lejdi Gagu i njenu misterioznu, umetničku i lagano preverznu seksualnost. Ja sam ipak ozbiljna glumica, ali su me muškarci moje mladosti konstantno svrstavali u seksepilne žene, čak i danas. Valjda znaju šta rade!”

Zanimljivosti

– Pored Sigurni Viver i Džoan Plorajt treća je glumica koja je dobila dva Zlatna globusa u istoj godini.
– Bila je na kastingu za ulogu u filmu Žena francuskog poručnika ali ulogu je dobila Meril Strip.
– Glumački idol joj je Ana Manjani.
– Napisala je 2008. godine autobiografiju In the Frame: My Life in Words and Pictures.
– Filozofija života se sastoji se u tome da znate kako ćete se boriti sa nevoljama.
– Voli da radi intervjue sa muškarcima novinarima. Sa ženama oseća neko preteće sečivo iza leđa!?
– Ako nekom želite da objasnite ko su Britanci obavezno ga navedite da čita Šekspira. Ludost, humor, brutalnost - sve u jednom!

Zabava / Portret
Spejsi

Hladni dodir arogancije

Garsija

Romantični idealista

Kk

Jedinstvena KK

Pen

Jednostavno talentovan

Loren

Grandiozna lepota