Dok se stvari u modnom Londonu odvijaju filmskom brzinom, u Beogradu se scenario ne menja. Moda je tamo gde je bila i pre deset godina. Zato su kolekcije Ane Ljubinković kao malo šarenila na crno-beloj fotografiji i zamisao o tome kako bi se žene oblačile da žive u savršenom svetu
Pre nego što će dobiti BazarT nagradu za najbolju reviju na poslednjoj Beogradskoj nedelji mode, Anu Ljubinković upoznali su u Londonu i Budimpešti. Njeno ime tako se približilo najboljima, a ona je i napravila korak napred koji bi mogao da doprinese da se reši problem srpske mode, koja je na međunarodnoj sceni skoro nevidljiva. Sada izbliza posmatramo njenu kolekciju Cloudwalker za proleće/leto 2016. i prvo je pitamo šta joj to najviše smeta u Srbiji. "Nikada uspeh nekog našeg umetnika ili naučnika nije bio na naslovnoj strani dnevnih novina. Zašto tu nikada nismo videlu Marinu Abramović i da li su ljudi kod nas svesni da je ona najveće umetničko ime našeg doba? Ali, zato znamo šta neke pevačice doručkuju svako jutro. To je tužno!" Ova stvar kod nas otela se kontroli, pa modni kreatori koji su na početku imaju niske nade za visoke ciljeve. Njen početak bio je malo drugačiji. "Imala sam sreću da me roditelji podrže u nameri da napravim prvu kolekciju. Ali, pre toga počela sam da radim promotivne uniforme za poznate brendove. I tako sam godinama finansirala svoje kolekcije dok se posao nije razradio."
Onda je i kreativna energija postala jača?
Svako ko je osetio i iskoristio kreativnu energiju, zna da što se više
koristi, više se dobija nazad. Najbolje ideje dolaze na kraju proces
kreiranja jedne kolekcije jer kreativna energija ostavlja prostora da se
nastavi dalje. Uvek kažem da je reč o magičnom krugu koji, ako se ne
prekida, daje dobre rezultate. To je najznačajnija lekcija koju sam
naučila još dok sam studirala slikarstvo.
Koji stav ste zauzeli na početku?
Taj stav se do danas nije promenio. Jedina prava stvar za mene jeste to da jednostavno surfujem na svom talasu.
Od samog starta tragam za originalom. To je polazna tačka svake moje
skice i kolekcije. Nikada ne bih mogla da kreiram bele košulje na sto
načina. Jednostavno bi mi bilo dosadno.
Ali, ako nekoga to inspiriše i od obične bele košulje može da se napravi zanimljiv koncept?
Tako je. Važno je poštovati ono što te motiviše, šta god to bilo. Imam
sreće da svoj posao doživljavam kao igru i uglavnom mi ne pada teško
kada imam mnogo obaveza. Volim da pratim proces nastanka kolekcije od
početka do kraja i da konstantno učim.
Šta ste sve vremenom naučili?
Da sama radim krojeve, što je mnogo unapredilo moj dizajn. Svako novo
znanje, bilo stručno ili opšte, može nas odvesti do neslućenih
dostignuća. Ono što se promenilo u odnosu na početak jesto to da sam u
međuvremenu shvatila kako sam na dobrom putu. Stekla sam samopouzdanje,
stroža sam prema sebi i kritički gledam na svoje kolekcije, što mi
pomaže da napredujem.
Šta pokazujete svojim kolekcijama?
Verujem u paralelne svetove, u poslednje vreme čitam dosta o teoriji
postojanja multiuniverzuma. To je za mene nepresušna inspiracija.
Konkretno, s aktuelnom kolekcijom pitala sam se kakav je to idealan,
sladunjavi svet oslikan goblenima, sakriven iz masivnih zlatnih ramova?
Tako bismo se oblačili i izgledali da živimo u jednom savršenom svetu.
Gde je razlika između savršenog sveta mode u Londonu, gde ste krajem septembra imali reviju, i nesavršenog u Beogradu?
Na moje veliko iznenađenje, imali smo veoma skromne uslove u Londonu.
Morali smo čak i svoje ofingere da donosimo u bekstejdž, u kom je bilo
nas petoro dizajnera. Taj bekstejdž bio je manji nego jedan koji
dobijete u Beogradu. Pre revije u Londonu vladao je opšti haos. U tom
smislu Beogradska nedelja mode je ozbiljna, dobro organizovana i
kvalitetna manifestacija, samo mi toga nismo svesni. Shvatila sam da
smo mi, zapravo, razmaženi zbog uslova koje imamo ovde.
Ipak, postoje i one razlike zbog kojih je London daleko ispred Beograda...
Kao prvo i osnovno, tamo postoji modno tržište i modna industrija, što
ovde nije slučaj. To što u Beogradu dizajneri imaju svoje radnje, nije
dovoljno da bi se izgradio jedan ozbiljan modni brend. Ovde niko posle
revije neće doći i naručiti čitavu kolekciju u ozbiljnim serijama. Mi
smo jednostavno odsečeni od sveta po tom pitanju i naši planovi veoma se
razlikuju od njihovih. Kod nas ne postoje PR agencije koje zastupaju
modne dizajnere, a tamo ne može da se funkcioniše bez njih. Situacija je
gotovo neuporediva. Jednostavno, moda je u prestonici Engleske toliko
bitna da, kada je u toku London Fashion Week, ceo grad se preobrazi u slavu mode.
Nakon Londona, u oktobru ste imali reviju na Fashion Week Central Europe u Budimpešti.
Da, ali zbog iskustva u Londonu, nisam mnogo očekivala. Ipak, bila je to
impresivna i savršeno organizovana manifestacija u koju je uloženo
mnogo novca. Nadam se da će jednoga dana i Beogradska nedelja mode imati veću podršku sponzora kako bi dobila na tom modnom glamuru koji sam videla u Budimpešti i Londonu.
Šta vas, ovde kod nas, najviše frustrira?
To što nekada ne mogu u potpunosti da realizujem svoje ideje onako kako
sam zamislila. Kada sam obilazila prodavnice materijala u Njujorku,
shvatila sam da svoje kolekcije radim u obrnutom smeru. Umesto da po
skicama odaberem odgovarajući materijal, prvo vidim šta imam na
raspolaganju, pa tek onda finiširam skice. Na primer, ako bih poželela
da uradim celu zimsku kolekciju u mojoj omiljenoj rezedo boji, to
jednostavno ne bi bilo moguće jer ne bih mogla da nađem vunu, pamuk,
svilu, viskozu ili ono što bi mi već trebalo, u istoj nijansi.
Komentari (0)